Naslov izvornika: Naḥnu wa al-āḫar (نحن والآخر)
(Međunarodni centar za srednji islamski put u Kuvajtu, Kuvajt, drugo izdanje, 2012), www.wasatiaonline.net

S arapskog preveli: Mehmed Kico i Amrudin Hajrić
Urednik: Zehra Alispahić
Redaktor prijevoda: Zehra Alispahić
Lektor: Tarik Jakubović
Korektor: Zehra Alispahić
Tehnički urednik: Aida Mujezin-Čolo
Dizajn korice: Tarik Jesenković
Broj stranica: 380
Povez: Mehki

Knjiga 5: Muslimani i drugi

I­slam je vjera koja pruža ruku mira svakome ko mu ruku mira pruži. Razlika u vjerovanju ne sprečava saradnju, jer vjerovanje ocjenjuje Uzvišeni Allah.

Temeljna svrha s kojom je Uzvišeni Allah ljude stvorio, jeste da se uzajamno pomažu i dogovaraju, da jedni s drugima sjede: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. (Al-Ḥuğurāt, 13)

Kad se čita plemeniti Kur’an, može se uočiti da se riječ “govor (qawl)” i ono što se iz nje izvodi, poput “rekao je (qala)”, “govori (yaqulu)”, “reci! (qul!)”, “govore (yaquluna)”, “rekli smo (qulna)”, u njemu pojavljuje više od 1000 puta; izvedenica ili glagol “rekao je (qala)” više od 300 puta; imperativna izvedenica “reci! (qul!)” više od 300 puta, itd., a zašto!? Zbog toga što se dijalog, ako se prakticira na način kako se zapovijeda, odvija lijepom rječju, bistrim razumom, blagim srcem, čistom intuicijom pošteđenom mržnje, zavisti i pritvornosti. Kad dijalog dolazi iz zdravoga srca, on ostavlja plodonosne tragove.

Uzvišeni Stvoritelj otvorio je područje dijaloga sa Svojim melekima i poslanicima, a poslanici su otvorili područje dijaloga sa svojim narodima. Postoji i dijalog između dobrih i zlih ljudi kao i dijalog loših s lošima, a sve to da bi ljudi međusobno sarađivali i putem razgovora i dijaloga pronašli Pravi put.

Muhammad Sayyid Tantawi


Povratak na IZDANJA