Email: info@cdv.ba |Telefon: +387 33 570 025

Paradžemati su izravan atak na institucionalni autoritet Islamske zajednice

Prof. dr. Enes Ljevaković rođen je 1959. godine u Trepču, općina Tešanj. Osnovnu školu završio je u Tešnju, a potom upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, koju uspješno završava 1979. godine. Diplomirao je na Fakultetu šerijatskog prava Islamskog univerziteta „Muhammmed b. Su`ud“ u Rijadu 1987. godine. Magistarski rad odbranio je 1993. godine na Katedri za fikh i usul-i-fikh Fakulteta šerijatskog prava u Rijadu pod naslovom „Dirasetu mesail el-ihtilaf bejne Ebi Hanife ve Ibn Ebi Lejla fi el-ibadat ve ahkam el-usra“. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Analogija (qijas) u teorijskopravnim djelima Mustafe Ejubovića –Šejh Juje“ odbranio je u maju 2002. godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Trenutno obnaša funkciju sarajevskog muftije i fetva-emina Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Također je angažiran kao vanredni profesor na Fakultetu islamskih nauka, gdje predaje Historiju šerijatskog prava, Usul-i-fikh, Šerijatsko građansko i krivično pravo, Šerijatska pravna načela i Savremene fikhske teme. U razgovoru za časopis „Stav“ dr. Ljevaković govori o živućim pitanjima vjerskog i društvenog života u Bosni i Hercegovini te upozorava na devijantna učenja koja nisu u skladu s tradicionalnim razumijevanjem islama na našim prostorima.

***

STAV: U akciji “Rez” provedenoj 22. decembra uhapšeno je 11 osoba osumnjičenih za terorizam i finansiranje terorizma te povezanost s radikalnim strukturama ISIL-a. Osumnjičena lica okupljala su se u privatnoj kući preuređenoj u mesdžid, ali izvan okvira i nadležnosti Islamske zajednice. Podrivaju li takve zajednice legitimni autoritet Islamske zajednice?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Pretvaranje privatnih kuća u mesdžide i organiziranje vjerskih aktivnosti u njima, mimo procedure i saglasnosti nadležnih organa Islamske zajednice, izravan je atak na institucionalni autoritet Islamske zajednice i njenu ulogu koju ima u Bosni i Hercegovini i u našoj dijaspori. Kao što je poznato, njena pozicija i uloga uređeni su Ustavom IZ te Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. U oba ova temeljna pravna akta Islamska zajednica je pozicionirana kao jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini koja se stara za ispravno razumijevanje i življenje islama i osiguravanje uvjeta za prenošenje emaneta, koja čuva vjerodostojnost islamskih normi i osigurava njihovo tumačenje i primjenu. Uzimajući u obzir naše okolnosti, vrijeme i kontekst, može li se osnivanje tih paradžemata (ma koje provenijencije bili), uz nastojanje da se uspostave improvizirani mesdžidi i u njima organiziraju vjerske aktivnosti (primjerice, mektebska nastava, klanjanje namaza u džematu, džuma i dr.), tretirati islamskim radom i dobronamjernim djelom, budući da dovodi u pitanje ugled i izglede/perspektivu islama na ovim područjima, remeti i narušava uspostavljeni sistem jedinstvene organizacije vjerskog života muslimana te da se u nekim slučajevima pretvara u plodno tlo i paravan za razne vrste manipulacija i instrumentalizacije u svrhu (p)održavanja konstantnog pritiska na Bošnjake muslimane i državu Bosnu i Hercegovinu optužbama o potencijalnom leglu radikalizma i nasilnog ekstremizma (terorizma), a što protubosanske snage obilato koriste za realizaciju nekih svojih ciljeva?!

STAV: Šta Islamska zajednica može uraditi po pitanju kontroliranja vehabijskih mesdžida?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Islamska zajednica poduzimala je i ranije određene mjere s ciljem preveniranja i obuzdavanja tumačenja vjere u oblasti fikha i akaida koja nisu u skladu s našom viševjekovnom tradicijom razumijevanja i prakticiranja vjere u skladu s hanefijskim mezhebom i maturidijskim akaidom. Ovdje bih na prvom mjestu spomenuo ulogu naših odgojno-obrazovnih ustanova, medija i uleme. Također, u tom su smislu indikativne odredbe u novom Ustavu IZ o naučavanju hanefijskog mezheba i maturidijskog akaida, na tom je kursu i Rezolucija o tumačenju islama, zatim hutbe i intervjui reisu-l-uleme i drugih dužnosnika Islamske zajednice, u kojima se jasno i decidno osuđuje odstupanje od jasnog učenja Kur’ana i suneta, islamske tradicije Bošnjaka, u kojima se također nedvosmisleno osuđuju isključivost, svi oblici ekstremizma, nasilja i terora, kao i zloupotreba legitimne borbe protiv terorizma općenito u svrhu ostvarivanja geopolitičkih, ekonomskih i ideoloških ciljeva i interesa.

Ove mjere verbalne, deklarativne, teorijske naravi nisu dovoljno efikasne kad su posrijedi nelegalni mesdžidi, bez obzira ko iza njihovog osnivanja stajao, te je potrebno razmotriti i druge pravne mjere koje Zajednica ima na raspolaganju, kako bi se muslimani zaštitili od pokušaja unošenje smutnje i razdora u njihove safove. U međuvremenu je izvršeno “snimanje” terena i identifikacija takvih mjesta, slijede konkretni razgovori s akterima spomenutih procesa, a nakon tih razgovora razmotrit će se naredni koraci, shodno rezultatima do kojih se dođe. Sve “mesdžide” koji djeluju mimo strukture Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini smatramo nelegalnim i štetnim (mesdžidu-dirar), a obaveznost otklanjanje štete jedno je od osnovnih šerijatskih načela. Prvi „mesdžidu-dirar“ osnovan je u vrijeme Vjerovjesnika, a.s., u Medini s ciljem unošenja smutnje i razdora među muslimanima i znamo kako je on postupio s takvim „mesdžidom“.

STAV: Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović izjavio je da “zakone Bosne i Hercegovine moraju poštivati svi”. Kako komentirate ovu izjavu izrečenu u kontekstu vehabijskih mesdžida

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Ne radi se tu samo o mesdždima iza čijeg osnivanja stoje osobe koje neki kolokvijalno nazivaju i percipiraju kao “vehabije”, mada su oni u fokusu pažnje, budući da se u određenim krugovima označavaju izvorištem znatnog dijela sigurnosnih prijetnji. Prema našim saznanjima, vjerske aktivnosti iz nadležnosti Islamske zajednice obavljaju se i u nekim privatnim tekijama koje nisu registrirane kao vakuf Islamske zajednice, zatim u nekim udruženjima s islamskim predznakom, potom tu su i vjerske aktivnosti šiijskih organizacija, sekta “Džemat ahmedija” ima svoj “mesdžid”. Sve ove organizacije i udruženja krše odredbe Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica. Zato je Reisu-l-ulema i kazao u svojoj izjavi „svi“. Za djelatnosti koje zadiru u nadležnost Islamske zajednice mora se imati njeno odobrenje i saglasnost. U suprotnom, od nadležnih državnih organa tražit će se da primijene odredbe spomenutog zakona i spriječe te organizacije da obavljaju one poslove koje po zakonu pripadaju Islamskoj zajednici. Prema tome, radit će se na zatvaranju svih paramesdžida i sličnih objekata u kojima se obavljaju nezakonite aktivnosti te poduzimanje odgovarajućih mjera prema organizacijama i udruženjima koje neovlašteno obavljaju djelatnosti iz nadležnosti Islamske zajednice.

STAV: Privedeni su osumnjičeni i za kršenje Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Kako gledate na činjenicu da su spomenuta lica osumnjičena za terorizam istovremeno osumnjičena i za kršenje ovog zakona?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Nema znaka jednakosti između kršenja tog zakona i terorizma. Terorizam je jedan od najtežih oblika nasilja i zločina, posebno krivično djelo koje ima svoja obilježja, forme, dokazni postupak, posljedice i sankcije, dok je kršenje navedenog zakona druga vrsta nezakonitog djela. Osnivanje i rad nelegalnog mesdžida po sebi je kršenje Zakona o slobodi vjere, dok sumnju i optužbu za terorizam treba dokazati. Za sve važi načelo presumpcije nevinosti, pa i one koji se sumnjiče za terorizam. Svi pred zakonom moraju biti jednako tretirani. Nije ispravno niti korektno zahtijevati da se nekima sudi za verbalni delikt, ili pretpostavljenu namjeru, bez počinjenog krivičnog djela, dok se drugi za slične delikte hvale i veličaju. Ne znamo šta je rukovodilo nadležnog tužioca da objedini kršenje oba zakona te da li je to u konkretnom slučaju opravdan postupak. Moguće je da istražni organi i tužilaštvo raspolažu nekim informacijama i dokazima kojima će potkrijepiti svoje tvrdnje i dokazati osnovanost sumnje u kršenje odredbi oba zakona. Vidjet ćemo šta će od toga biti.

STAV: Prije tri mjeseca svjedočili ste na suđenju Huseinu Bosnicć. Tom ste se prilikom usprotivili navođenju ajeta i hadisa na sudu. Je li moguće da su ajeti iz Kur’ana uzeti kao dokaz u ovom postupku? Mogu li se, gospodine Ljevakoviću, ajeti podijeliti na terorističke i pacifističke?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Na jednom od ročišta tog sudskog procesa prisustvovao sam u svojstvu svjedoka-vještaka na osnovu obavezujućeg sudskog poziva. I tužilaštvo i odbrana u svojim istupima i dokaznim materijalima pozivali su se na neke kur’anske ajete i hadise, istina, odbrana u nešto većem opsegu, što je praktično značilo preusmjeravanje optužnice s optuženoga na učenje islama sadržano u Kur’anu i sunetu. Naglasio sam da se u svom iskazu neću staviti na stranu tužioca niti na stranu odbrane. Tom prilikom iskazao sam svoje neslaganje s pozivanjem na kur’anske ajete i hadise u tom i bilo kojem drugom sličnom sudskom postupku, budući da je argumentiranje konkretnih postupaka, stavova, mišljenja, situacija i stanja, spomenutim dokazima, vrsta tumačenja vjerskih tekstova, za što ni sudije ni tužioci ni advokati nisu osposobljeni. Također, ukazao sam na opasnost zloupotrebe svetih tekstova u svrhu opravdavanja zločina, huškanja na zločine, podsticanja na nasilje i mržnju te na pogrešnu praksu trganja Tekstova iz konteksta i njihovog dovođenja u vezu s konkretnim djelima nasilja, zločina, nereda i sukobljavanja. Ne može se krivica svaljivati na svete tekstove zbog naše nevaljane i zlonamjerne interpretacije.

STAV: Često se govori o među religijskom dijalogu, ali čini se da je Islamskoj zajednici prijeko potreban i unutarreligijski dijalog. Kao jedna od obaveza Vijeća muftija navedeno je na zvaničnoj stranici Islamske zajednice “očitovanju prema pojavama novih učenja i vjerskih gledišta među pripadnicima Islamske zajednice”. Možemo li onda očekivati da će Vijeće muftija otvoriti raspravu o vehabijskoj akidi i njihovom djelovanju u Bosni i Hercegovini?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Vijeće muftija održalo je nekoliko sjednica i polahko se uhodava u svom radu. Formirano je nekoliko komisija sukladno pojedinim segmentima islamskog učenja i prakse. Jedna od tih komisija jeste i Komisija za naučavanje islamske doktrine (akaid), na čijem je čelu muftija Nedžad Grabus, koja ima zadatak da inicira rasprave o aktuelnim pitanjima iz domena doktrinarnih učenja islama, u što spada i razmatranje određenih doktrinarnih shvatanja koja nisu u skladu s našim zvaničnim tumačenjima kao i njihovih praktičnih implikacija u našoj društvenoj zbilji. Vijeće muftija otvorit će ta i druga pitanja onda kada ocijeni da je to neophodno i svrsishodno.

STAV: Jasno je da Šerijat propisuje kazne za određena djela, ali živimo u sekularnom društvu. Kako se musliman treba postaviti ukoliko je zakon neke sekularne države suprotan šerijatskom zakonu? Sta je tu srednji put za bosanske muslimane?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Primjena krivičnih sankcija bila je uvijek u nadležnosti države. Takav je slučaj i sa šerijatskim krivičnim kaznama. Budući da žive u sekularnoj državi, za ovdašnje muslimane šerijatske norme imaju važnost vjerskog, moralnog, a u nekim slučajevima i običajnog kodeksa ponašanja. Dispoziciju šerijatskih zabrana muslimani mogu primijeniti i u sekularnoj državi i držati ih se kao vjerskih i moralnih normi ponašanja. To u praksi znači kloniti se krađe, bluda, razbojništva, prevare, lažne potvore za blud, korištenja opijata (alkoholnih pića i droga), krvnih delikata, nasilja, terora, agresije itd. Izbjegavanje ovih vjerom zabranjenih djela znači pridržavanje Božijih hududa (granica u ponašanju), jer se i zabrane nazivaju hudud. U slučaju kršenja ovih zabrana, moralna sankcija (eshatološka/ ahiretska) jeste u Božijoj nadležnosti, a dunjalučka je u nadležnosti države.

Država će primijeniti svoje zakone u slučaju kršenja onih zabrana koje su kao krivična djela predviđena i u sekularnim zakonima, a u većini se slučajeva radi o zabranjenim djelima i u Šerijatu i u sekularnom zakonodavstvu. I država kada primjenjuje svoje krivične sankcije, odnosno svoje zakone, u najvećem broju slučajeva štiti temeljne vrijednosti koje su zaštićene i u Šerijatu (život, sloboda vjere i uvjerenja, mentalno zdravlje, potomstvo, čast, imovina), mada s drugačijeg polazišta i s različitim stepenom efikasnosti i ekonomičnosti, što su dva najvažnija parametra uspješnosti krivično-pravnog zakonodavstva. Jedno od fikhskih pravnih pravila glasi: Ma la judreku kulluhu, la jutreku kulluhu/džulluhu – Ako se nešto ne može realizirati u cijelosti, ne znači da ga treba ostaviti u cijelosti, tj. treba uraditi ono što se može.

STAV: Šta biste poručili pojedincima koji na sebe preuzimaju obavezu sprovođenja kaznenog šerijatskog prava?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Već smo rekli da je primjena sankcija u nadležnosti države. Nije slučajno da su šerijatske norme krivičnopravne naravi propisane u Medini, kada je uspostavljena državna vlast i sudstvo, u čijoj je nadležnosti primjena normi u oblasti krivičnog prava. Bez države i njenih nadležnih organa nema primjene krivičnih sankcija. Samo u malom broju slučajeva zakon dopušta samopomoć, npr. u slučaju samoodbrane u mjeri nužne odbrane i zaštite zaštićenih vrijednosti od napadača.

STAV: Niz godina obnašate funkciju Fetva-i emina u Islamskoj zajednici. Koja je zadaća Fetva-i emina? Da li njegova nadležnost u pitanjima fikha nadilazi sve druge instance u Islamskoj zajednici?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Do sada je Fetva-i emin uglavnom odgovarao na pitanja (najčešće u oblasti fikha) koja muslimani postavljaju putem portala Rijaseta (sada: internet-stranica islamskazajednica.ba), IIN Preporod, putem telefona, pismenim i usmenim putem u izravnoj komunikaciji. Po zaduženju Reisu-l-uleme, Fetva-i emin je po potrebi pisao određene hutbe ili stručne radove na određene teme. U ranijem Ustavu IZ ova funkcija nije bila spomenuta, dok se u novom Ustavu IZ, u članu 61, navodi da “Reisul-ulemi u radu pomaže Fetva-i emin”. U praksi, u domenu rada Fetva-i emina nema velike razlike u odnosu na raniji period. Reisu-l-ulema je, prema Ustavu IZ, poglavar i vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prema tome, on je najviši individualni institucionalni autoritet u tumačenju vjere, uključujući i fikhska pitanja. Stručnu pomoć u tome pruža mu fetva-emin, koji mora imati odgovarajuće šerijatsko obrazovanje i kompetencije. Sretna je okolnost da sadašnji Reisu-l-ulema objedinjuje u sebi i institucionalni i personalni autoritet u pogledu tumačenja vjere, budući da ima odgovarajuće vjersko obrazovanje. Vijeće muftija najviši je kolektivni institucionalni organ za pitanja vjere u najširem smislu, uključujući i fikhsku problematiku.

STAV: Poslovica kaže da se po nečijem odgovoru vidi koliko je pametan, a po njegovom pitanju koliko je mudar. Jesmo li, na osnovu Vašeg iskustva u obnašanju funkcije fetva-emina, mudar narod? Koliko kao kolektiv imamo znanja o fikhu?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ: Davati generalnu ocjenu mudrosti jednog naroda na temelju pitanja koja postavlja jeste krajnje riskantno, zapravo, bila bi to pretenciozna, nerealna ocjena. Indukcija nam u ovom slučaju može pomoći samo da kažemo da u narodu ima i mudrih i manje mudrih, kao i onih bez imalo mudrosti. No, u cjelini gledano, uzimajući u obzir sva iskušenja i udarce sudbine koje je naš narod doživio, možemo reći da je u sudbonosnim pitanjima i odlukama znao sačuvati posebnost i razum i učiniti mudre poteze u datostima koje su ga okruživale i limitirale njegov izbor. Naše želje i očekivanja pretežno su iznad naših realnih mogućnosti, ali i uloženog truda i pokazanog znanja.

STAV: Jeste li ikada imali neku nerazrješivu pravnu (fikhsku) dvojbu?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Fikh, odnosno fekih je tu da iznalazi rješenja pa i za naizgled nerješiva ili teško rješiva pitanja i dvojbe. Drugo je pitanje da li su rješenja do kojih fekih dođe u datoj situaciji optimalna i dobra. Naravno da imam mnogo dvojbi, ali njima ne bih opterećivao čitalaštvo.

STAV: Nedavno je Vijeće muftija donijelo zaključak o odnosu prema osobama homoseksualne orijentacije. U tom je zaključku jasno naveden stav islama o homoseksualizmu, ali je i naglašeno da se takve osobe ne smiju ugrožavati niti vrijeđati zbog svoje seksualne orijentacije. Budući da je ovaj Zaključak prošao gotovo nezapaženo u medijima, možete li nam ukratko objasniti njegove poruke?

MUFTIJA LJEVAKOVIĆ:  Zaključak odražava tradicionalno učenje islama po tom pitanju, što je gotovo podudarno s učenjima drugih religija. Da je bilo nekog odstupanja od tradicionalnog učenja, vjerovatno bi bio zapaženiji i medijski eksponiraniji. Ipak, objavljen je u više printanih i elektronskih medija, mimo onih u vlasništvu Islamske zajednice. Zaključak sadrži tri poruke. Prva se odnosi na moralnu kvalifikaciju homoseksualizma kao grijeha kojeg se vjernik mora kloniti i čuvati. Homoseksualizam nikada neće zadobiti vjersko i moralno opravdanje u učenju islama. Druga se poruka odnosi na važnost očuvanja braka, potomstva i porodice. Brak je definiran kao zajednica muškarca i žene, čime se jasno isključuje iz pojma braka istospolna zajednica. Ona u islamu nikada ne može biti dozvoljena. Obje su ove poruke na tragu afirmacije i zaštite jedne od tzv. nužnih (darurijjat), zaštićenih vrijednosti u islamu, a to je vrijednost porodice i potomstva. Treća poruka nije manje važna od prethodne dvije, a odnosi se na zabranu nasilja prema tzv. LGBT osobama. Država ima monopol primjene sile i jedino ona ima pravo primjene sankcija u slučaju kršenja zakona. Pojedinci, grupe, nedržavni organi općenito, ne mogu uzimati pravdu u svoje ruke i po svom nahođenju primjenjivati krivičnopravne sankcije. To bi vodilo anarhiji, nasilju i bezvlašću, što je najčešće gore i od nedemokratskog sistema.

 

Izvor: Časopis STAV, broj 45, 14. januar 2016. godine